Miro Gavran, dramski pisac iz Hrvatske

Žena je kroz vekove bila i ostaće inspiracija umetnicima. I muškim i ženskim. Jer, nema osobe na ovom svetu koja ne žudi da sazna „sve o ženi“. Mnogi pokušavaju, među njima smo i mi, autori portala „Sve o ženi“, ali niko nikada nije otkrio baš sve. Jer, takve su žene. Kompleksne, promenljive i zagonetne. I hvala bogu što je tako, što nikada na svom istraživačkom putu nećemo naleteti na tablu „game over“.

Kada bismo mi u redakciji morali da navedemo ime jednog umetnika koji nam prvi pada na pamet kada se spomene tema „sve o ženama“, to bi definitivno bio Miro Gavran, najizvođeniji hrvatski dramski pisac, po čijim je dramama i komedijama nastalo preko 330 pozorišnih premijera širom sveta, a među kojima je možda i najpoznatija drama „Sve o ženama“.

Drama „Sve o ženama“ premijerno je izvedene 2000. godine u Zagrebu, prevedena je na mnogo jezika i imala je preko pedeset premijera širom sveta. Zanimljivo je da u ovoj Gavranovoj drami igraju tri glumice, od kojih svaka tumači po pet različitih ženskih likova. Jer, tako nešto zaista mogu samo žene.

Zato je Miro Gavran, na naše neskriveno zadovoljstvo, i sagovornik portala „Sve o ženi“, čijim intervjuom otvaramo rubriku „Njegova je poslednja“, u kojoj će mnogi, pažnje vredni muškarci, govoriti i baviti se ženama, svako na svoj način.

Miro Gavran

Kroz svoje dramske tekstove skoro tri decenije aktivno se bavite ženama (ženskim likovima). Šta je to u ženskoj prirodi i karakteru što je inspirativnije od muške?

  • Kod žena je viši stupanj emotivnosti, a uz to pred ženom je danas više prepreka na putu samoostvarenja i na poslovnom i emotivnom i društvenom planu. Junak pred kime je izobilje prepreka i koji je uz to senzibilan uvijek će pobuditi zanimanje gledatelja i čitatelja, zato su mi žene kao junaci zanimljivije od muškaraca. Priznajmo i to da je proteklih stoljeća više pisano o muškarcima nego o ženama, pa je i to razlog više da meni kao autoru a i kao čitatelju žene budu zanimljivije od muškaraca.

Kakve su naše žene  u četrdesetim godinama? Koje vrline ih krase? U čemu najčešće greše?

  • Žene u četrdesetima ponekad rade iste pogreške kao i muškarci u četrdesetima, naime ponekad povjeruju da je poslovni uspjeh važniji od obitelji, prijatelja, od našeg unutarnjeg mira. Danas je veliki pritisak i na žene i na muškarce, pa i jedni i drugi zadovoljavajući “društveni model uspješnosti” zaborave na osobnu viziju života kakvu sami imaju. Tko got je zaigrao samo na jednu kartu, pa bio to poslovni uspjeh, obitelj, emotivni život, duhovni život, prijatelji…pogriješio je. Tek onaj tko je uspio postići ravnotežu u svemu tome što čini naš kompleksni  život, a pri tome nije zanemario svoje osobne snove, mogao je ostvariti ono što nazivamo zadovoljstvom i srećom.

Da li je za muškarca moguće da dokuči “sve o ženama”?

  • Vi aludirate na naziv moje drame “Sve o ženama” koja je do sada imala 52 premijere širom svijeta, od Rio de Janeiroa i Los Angelesa do Pariza, Krakova, Moskve, Mumbaia…Moram priznati da nitko ne zna sve o ženama, čak ni žene ne znaju sve o ženama. A ja sam  u svojem kazališnom tekstu u kome tri glumice igraju svaka po pet likova, od trogodišnje djece u vrtiću do devedesetogodišnjih starica u domu umirovljenika, dao ovaj pretenciozni naziv da malo isprovociram publiku i da im dam do znanja da će se u tome tekstu govoriti o različitim ženama u različitim situacijama.

Šta Vas kao muškarca najviše fascinira u ženskoj prirodi, ćudi?

  • Odlučnost, snaga i ponekad upornost. Ali budimo iskreni: nisu sve žene iste pa sam ja u ovome odgovoru spomenuo one koje meni imponiraju. Tu je naravno i veći stupanj nepredvidivosti kod žena nego kod muškaraca…A zašto je to tako, ne znam objasniti.

Šta je to što (samo) žene nose u svojoj prirodi, a bez čega bi ovaj svet bio siromašan ili manje zabavan?

  • Požrtvovnost koju imaju žene rijetko se može susresti u muškaraca.

Da li se na našim prostorima može afirmativno govoriti o rodnoj ravnopravnosti? Da li su se stvari promenile od Vaših književnih početaka do danas?

  • Ako promatramo više slojeve društva, učinit će nam se da su žene izborile puno bolju poziciju nego što su je imale prije četrdeset godina: primjetit ćemo da vode najveće firme, da su često premijerke i predsjednice država. Ali kada se spustimo u najniže slojeve, među obične radnice, učini mi se da je ženama danas čak i teže nego prije. Tako da ne mogu dati jednoznačan odgovor.

U kojoj meri danas majčinstvo definiše (čini) ženu? 

  • Većini žena majčinstvo je i nadalje ono najvažnije, ono što ih može ispuniti istinskim zadovoljstvom. Ali poznajem i žene kojima to nije u fokusu interesa. Ni žene nisu sve iste. Često volim reći da je najbolje kada živimo usklađeno sa svojim karakterom i sa svojim vrijednosnim sustavom, kada nam drugi ne nameću svoja mjerila, ali i kada ne zaboravljamo da smo dio zajednice, društva u kome smo potekli. Pretjeran individualizam je opasan kao pretjeran kolektivizam, u svemu nam treba ravnoteža, pa i u tome. To je podjednako važno kod muškaraca i kod žena

Koje osobine na našim prostorima čine “uspešnu” ženu? Da li ste saglasni sa takvom “tradicijom”?

  • Od žene se traži da je uspješna na svim planovima, da je svestrana poput Leonarda da Vinčija, da funkcionira i na poslu i doma u obitelji. To je teret koji slomije mnoge žene.

Da li je teže biti žena u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni, nego žena u Zapadnoj Evropi ili Americi?

  • Ovisi o kom sloju stanovništva govorimo. Dakle, u vrhu društvene piramide žene kod nas dobro kotiraju, a pri dnu te piramide teže im je. S tim da znam da u nekim zapadnim zemljama žene kada rode imaju kraći porodiljski nego na ovim našim prostorima, tako da ne možemo generalizirati po svim pitanjima.

Imate dug bračni staž i skladan brak. Kako sačuvati ženu u braku? Kako da joj njen muškarac ne dosadi?

  • Istinski sam sretan što već trideset i jednu godinu živim u braku sa ženom s kojom mi je život ispunjen i jedno drugome nismo dosadili. Možda je naša tajna u tome što nas više veseli sreća našeg bračnog partnera, nego naša osobna.

Koliko je bitna “maska za kiseonik” u jednoj vezi?

  • Svaki čovjek, bio žena ili muškarac, ima neke svoje sklonosti, hobije, neka zadovoljstva koja su drugima čudna i nejasna. Bitno je imati razumjevanja i u tim sitnicama koje su možda važne našoj partnerici ili partneru, pa čak i ako su nama teško shvatljiva.

Šta mislite u kojoj fazi života se muškarac i žena najbolje razumeju?

  • Rekao bih da je razumjevanje sve veće s protokom vremena, ako su u pitanju ljudi koji nisu egoistični.

Kako jedna žena može ostati dovoljna svom muškarcu?

  • Može ako upozna njegovu prirodu i ako joj je istinski stalo do sreće svoga partnera. Ali, naravno, bitno je da njezin partner nije iskompleksirana osoba koja se mora dokazivati pred drugima. Mi se trebamo dokazivati samo pred Bogom, a ne pred ljudima, inače uništimo život i sebi i našim bližnjima.

Piše: Ivana Jovanović

Foto: Zorana Vukić